Vertigo je bio klasičan koncept s velikim ekranom, koji se vidio samo odnaprijed, ako si bio s boka ko ja u Beču, onda kita, a platio karte 2005. god, 100 eura. Intimo je bio koliko-toliko u elipsi za koju si morao iskeširat pozamašnu hrpu para.
Na 360 ste ušli u srce stagea za samo 60 tak eura. Vidjeli i osjetili znoj.
Koncept 360 je megalomanski po dizajnu, al intiman po pristupu.
Aj sjetite se nekog klasičnog koncerta, tipa tri reflektora, mali ekran ili nikakvi, i oni tam sitni, nit ih vidiš, a nekad ni ne čuješ, ak je loše ozvučeno.
E sad bi vi da U2 svira za soma ljudi u nekom klubu, da to bude intimo i naravno da samo vi imate pravo bit tamo. Ma jel da ne bi. Malo morgen.
Ovo što su nam ponudili da se vide odsvuda, da dođeš pod stage bez nekih prevelikih kerefeka, da i onaj mučenik na vrhu sjevera neki k...c vidi - e to je sad megalomanija i opet ne valja.
Oni su odavno prerasli sami sebe i to je cijena, koju ćete platit skupa sa mnom ak ih volite i hoćete gledati.
Ne cijena u novcu, nego cijena u tipu koncerta, veličini, mjestu itd.
A novi album i veza sa nastavkom turneje, svakako postoji. No, Paris je rasprodan, možda jer je i turistička meka pa ljudi spojili ugodno s korisnim. Al to je i Rim, i nije imao lani koncert, pa nije rasprodan. Sad ti budi pametan.
Sve u svemu, vrijeme prolazi, a revolucija uvijek jede svoju djecu.
Oni su tu, i dalje pišu pjesme, ne ko nekad 1 nova stvar na albumu jednako dvije nove stvari na singlu, al opet to je cijena današnjeg doba.
Jer One, moraš se složiti da 80 te i danas 2000 i više su tehnološki iskorak, koji je pojavom interneta po meni jednak pojavi stroja za tiskanje, tam nekad davno.
I to je promjenilo, mnoge stvari, pa tako i odnos prema glazbi.
Mix, remix, feat. ovo, feat. ono, radio edit, extended overmykita edit itd. je lakše skucat nego recimo, North and South of the River.
Al opet rekoh, neka sviraju, samo neka sviraju. LIVE is where we live.
I ta dva sata i onih nekoliko sati prije koncerta vrijedi više neg sav ovozemaljski opus pojedinih nazovibendova.